Utvrdimo nekoliko činjenica na samom početku.
Nalazimo se u krizi.
Kriza utječe i pogađa svakoga od nas.
Nitko ne može znati koliko dugo će trajati, niti koliki će biti razmjeri njenih posljedica.
Nitko ne zna hoće li nas pogoditi novi razorni potres.
–
–
–
Ostavimo si nekoliko sekundi da nam te misli „sjednu“ i da ih doživimo u potpunosti.
Odlično!
Sad kad smo to prihvatili, možemo prestati trošiti vrijeme na razmišljanje o onome što ne možemo napraviti i potaknuti naše kreativne snage da se „poigraju“ onime što možemo, kako bismo izvukli najbolje iz situacije u kojoj se nalazimo.
Kao jedan od korisnijih alata koji će nam u tome pomoći i kojeg bismo trebali što prije uključiti u naše svakodnevne procese mišljenja te ga vježbom usavršiti je vještina reframinga. Reframing ili preuokviravanje je proces aktivnog traženja i usvajanja konstruktivnijeg i pozitivnijeg načina gledanja na određenu situaciju, koncept ili osjećaj te posljedično promjene vlastitog doživljavanja istih. Njegovi korijeni leže u kognitivnoj terapiji Aarona T. Becka, a svoje mjesto našao je i u lepezi tehnika neurolingvističkog programiranja (NLP).
The name of the game? – Reframe!
Prikazat ćemo tu nadasve jednostavnu tehniku na primjeru rečenice s početka teksta.
„Kriza utječe i pogađa svakoga od nas.“
Takva misao može mnoge ostaviti prestrašenima i bespomoćnima zbog svoje veličine i sveobuhvatnosti. Svakoga, čovječe! Nitko nije siguran! Teško da je itko ostao potpuno neokrznut situacijom, snažnim osjećajima koji se provlače cjelokupnim stanovništvom i društvenim mrežama te protumjerama koje temeljito mijenjaju naš dosadašnji način života. Ti osjećaji su potpuno normalni i trebali bismo si dopustiti da ih osjetimo i proživimo bez zatomljivanja. Ipak, ako se prepustimo negativnim mislima koje iz toga mogu proizaći, a posljedično i ponašanjima koja će takve misli samo dodatno poticati i učvršćivati, vrlo lako možemo krenuti spiralom beznađa i očaja. Jednom na tom putu, jako brzo možemo doći do stanja kad naša osobna psihička snaga (već potrošena na stanje stalnog straha i emocionalne napetosti) više nije dovoljna da se sami izvučemo te nam je potrebna pomoć stručnjaka kako bismo opet postali funkcionalni član društva.
Kako bismo izbjegli dovesti se u takvo stanje paraliziranosti i bespomoćnosti potrebno je stati, osvijestiti gdje i u kakvom emocionalnom i fizičkom stanju se nalazimo te, u stilu svakog dobrog kriznog menadžmenta, preraspodijeliti postojeće (psihološke) resurse i usmjeriti ih na one procese i aktivnosti koje će nas najbolje prilagoditi funkcioniranju u novonastaloj situaciji i stvoriti temelje za nastavak života nakon krize.
Tu na scenu stupa reframing. Jednom kad se odlučimo uložiti trud i pogledati stvari iz drugog kuta, otvara se mnoštvo novih mogućnosti. „Nitko nije siguran!“ postaje „Svi smo u tome zajedno!“ – svi imamo zajednički problem koji utječe na svakoga od nas. Sve ostale različitosti padaju u drugi plan; virusu nije bitno koje ste vjere, boje kože, etničke pripadnosti ili za koga glasate na izborima – podjednako napada sve i svi su odgovorni za suzbijanje njegovog širenja. Imamo zajedničkog neprijatelja i za njegovo nadvladavanje potreban je najveći timski rad u povijesti. Već nas dugo nije nešto, ako ikad i jest, tako globalno povezalo na osnovnoj, ljudskoj razini i osvijestilo koliko je doprinos svakog pojedinca bitan za izgradnju bolje budućnosti. Jednom kad tako postavimo stvari, strah prirodno ustupa mjesto snazi koja proizlazi iz osjećaja zajedništva i povezanosti te naš mozak prelazi iz pasivnog „žrtva“ moda u aktivni „kako ja mogu pridonijeti“ način razmišljanja.
I tu dolazimo do najzabavnijeg paradoksa u cijeloj situaciji: najveći timski rad ikad zahtijeva od nas da ograničimo socijalne kontakte i vrijeme kojeg sad imamo napretek posvetimo sebi i vlastitom razvoju.
Dobro, tu smo malo preskočili na stvari kojima bismo se trebali pozabaviti dok se svojim zajedničkim #ostankomdoma borimo protiv svjetske pandemije, ali to je ta kreativna oluja koja se dogodi kad dopustite da vas reframing ponese i kad fokus usmjerite na svoje snage; automatski oko sebe počnete uviđati mogućnosti. Živimo u informacijski najdostupnijem i najpoticajnijem vremenu za osobni razvoj, a sad imamo i vremena da mu se u potpunosti i posvetimo. Imamo izvrsnu priliku da se aktivno uključimo u introspekciju, istraživanje vlastitih osjećaja i osvještavanje vlastitih snaga i želja, a potom uzmemo svoje mobitele i laptope u ruke i iskoristimo sve znanje svijeta koje nam je na dlanu da te snage krenemo razvijati, a želje ostvarivati. Sad više nego ikad, s obzirom na sve internetske sadržaje koji su zbog ove krize postali besplatni.
Vraćam se Zagrebe sebi
I onda šire zagrebačko područje pogodi najjači potres u zadnjih 140 godina.
U tom metežu i kaosu, dok su ljudi hvatali najosnovnije stvari, istrčavali van na hladnoću i izbjegavali ruševine, održavajući pritom kakav-takav međusobni razmak, vjerojatno je glavna misao koja je prolazila njihovim glavama bila nevjerica. Zar je moguće da nam se još i ovo sad događa?
Kao da sama situacija s virusom nije bila već dovoljno specifična, potres je ljude stavio u vrlo nepovoljan i podijeljen položaj: trebali bi ostati unutra kako bi smanjili širenje zaraze, a u isto vrijeme im govore da ostanu vani dok opasnost ne prođe. Uz sve to, dok se vani smrzavaju i dolaze sebi, važući odluku vratiti se u svoje domove ili se odvesti autom, oni koji ga imaju, na neku livadu i pričekati da se stanje smiri, gotovo nevjerojatnom brzinom, iz više raznih izvora, na njihove mobitele stižu poruke kako su „s PMF-a javili da će u točno 8:30 udariti još jedan potres jači od oba prethodna“, sijući dodatan strah, zbunjenost i neizvjesnost među ljudima.
I onda, na drugi dan proljeća, počne padati snijeg.
Reframeaj ovo.
Za početak, ostavimo po strani ljude koji su u potresu ostali bez krova nad glavom ili svojih najmilijih i koji su morali biti privremeno smješteni po raznim studentskim domovima i ostalim lokacijama. Oni sigurno imaju puno više stvari s kojima se moraju boriti i vjerojatno, između ostalog, reframeaju punom parom kako bi uopće ostali mentalno zdravi da se izbore sa situacijom. U ovim trenucima, njima je potrebna svaka pomoć koju mogu dobiti.
Potencijal kojeg krije potres je raznolik. Kao prvo, uči nas o našim prioritetima. U situacijama prijetnje po vlastiti život i život svojih obitelji, gdje u nekoliko minuta moraju odlučiti što će ponijeti sa sobom (ne znajući kad će se opet moći vratiti u svoje domove), ljudi se iznimno dobro prisjećaju stvari koje su im prolazile kroz glavu. Tako je netko ponio sa sobom odjeću ili hranu, a netko poslovni laptop. Naravno, većina ljudi se fokusirala na slične stvari, ali ono o čemu smo razmišljali u tim trenucima, a da nije direktno vezano uz naše preživljavanje, može nam puno reći o tome koje stvari ili ljude u životu smatramo najbitnijima. Razmotrivši ih kasnije, u sigurnim uvjetima, možemo vidjeti kako se ti prioriteti slažu s onim što smo dosad mislili i što želimo da nam budu prioriteti te ih sukladno tome mijenjati.
Osim toga, istaknula se važnost edukacije i točnog informiranja u kriznim situacijama, tj. pokazalo se koliko smo, kao vrsta, podložni širenju dezinformacijama, posebice kad smo uplašeni. U jednom trenu su svi imali nekog bratića u Seizmološkoj službi ili na FER-u koji javlja da će uskoro udariti još jedan jači potres. Naime, da smo malo više pazili na nastavi u osnovnoj i srednjoj školi ili da smo u situaciji kad dobijemo takvu informaciju stali i odlučili je provjeriti na Internetu prije nego što je pošaljemo dalje, smanjili bismo širenje bespotrebne panike. Dobra stvar je što sad vjerojatno svaka osoba u Zagrebu, a i šire, zna da se potresi ne mogu predvidjeti. Također, svi smo se nakon te katastrofe puno bolje upoznali s koracima koje treba poduzeti prije, tijekom i nakon potresa, koje zgrade su građene protiv potresa i u kojima je sigurnije ostati dok potres traje, nego izaći van i riskirati da nas ubiju stvari koje otpadaju s ostalih građevina.
Naučili smo i da je priprema najbolji način za suočavanje s većinom situacija u životu, s obzirom da je to jedino na što u većini situacija možemo i utjecati. Također, tu leži i jedna bitna lekcija koju bismo uvijek trebali imati na umu: u kakvoj god situaciji se nalazimo, svijet u mnogim aspektima ide dalje. Problemi koji su nam također univerzalni i dalje čekaju da se riješe jednom kad ova kriza prođe. Tome nas uči onaj snijeg u rano proljeće, kao da nam Zemlja poručuje: „Hej, nemojte se opustiti, meni je i dalje sve toplije.“
„You never want a serious crisis to go to waste.“
Iskoristimo zato ovo vrijeme da osvijestimo koliko toga zapravo imamo i na kojim stvarima i ljudima možemo biti zahvalni. Povežimo se sa svojom zajednicom putem Interneta, budimo si međusobna podrška, pomognimo jedni drugima koliko god možemo. Nađimo svatko za sebe način kako svojim jedinstvenim snagama možemo sudjelovati u prevladavanju ove krize i prihvatimo da će to nekad značiti da jednostavno ne izlazimo iz kuće.
Uočimo stvari u svojoj najbližoj okolini koje možemo promijeniti i upregnuti da rade za nas, kako bi naš razvoj tekao što bolje i tako poticao daljnji razvoj. Napravimo taj korak i počistimo onu ladicu punu stvari iz prošlosti kojih se nismo bili spremni odreći i oslobodimo mjesta za neku novu priču. Vježbajmo komunikaciju sa svojim najbližima, razvijajmo vještine slušanja, empatije i pregovaranja, razriješimo sve one stvari koje nas sputavaju, jednu po jednu, kako bismo mogli graditi nove, konstruktivnije obrasce komuniciranja i nastaviti ih implementirati u svoj život i naše odnose. Pročitajmo one knjige i pogledajmo one filmove i serije koje nikako nismo dosad stigli pogledati, upišimo taj tečaj plesa ili stranog jezika koji želimo već toliko dugo upisati, razradimo poslovni model za onu ideju koja nas kopka već godinama. Pravo je vrijeme za to, uvijek i bilo, upravo sada.
Izađite iz ove krize bolji i jači nego što ste u nju ušli.
Iskoristite ovo vrijeme da napravite mjesta za onu verziju sebe koju želite živjeti i onda se počnite tako ponašati.
Neka aktivan rad na vlastitom osobnom razvoju bude ta nova navika koju ćete razviti u vremenima ispred nas.
Tako ćemo najbolje prevladati ovu krizu.
