Društvene generacije

Vratimo se na trenutak korak unatrag i prisjetimo se mladih dana iz školskih klupa. Bilo je to nevino razdoblje prepuno anegdota i sjećanja koja će ostati urezana cijeli život. Zajedno sa svojim kolegama smo odrastali, iskusili prve simpatije, proživjeli prve izlaske i zajedno se suočavali sa svim onim što je tadašnji svijet imao za ponuditi. U međuvremenu godine su prošle, svatko je krenuo svojim individualnim putem, no ono što nas je oblikovalo i napravilo osobama kakve smo danas bila su obilježja jednog vremena koja smo procesuirali individualno i na samo nama svojstven način. Kratko rečeno – bili smo generacija, i uvijek smo osjećali neku posebnu vrstu bliskosti s osobama koje su rođene baš te iste godine kao mi.

Iako u školskoj terminologiji pojam generacija podrazumijeva osobe rođene iste godine, ili u širem kontekstu osobe koje su zajedno pohađale isti razred, vremenski okvir prilično je fleksibilan i otvoren za interpretaciju kada je riječ o samom terminu. Pojam “generacija” može se definirati i kao skup svih osoba rođenih u isto vrijeme, koje žive u istom vremenskom razdoblju i sudionici su globalnih načela koja se odvijaju u određenom rasponu. Notter primjerice generaciju definira kao “grupu ljudi određenu godinama ili osobama koje su rođene tijekom određenog razdoblja, a odrastale su na sličan način i imale slična iskustva te su njihove vrijednosti i stavovi slični”. Također se može opisati kao prosječno razdoblje koje se okvirno smatra rasponom od trideset godina, tijekom kojeg se djeca rađaju i odrastaju, postanu odrasli i počinju imati vlastitu djecu. Kao što vidimo generacija je podložna mnogim interpretacijama, počevši od školskog shvaćanja pa do mnogo šireg sinonima za vremenski interval određenog duha vremena i njegovog utjecaja na društvenu sferu određenog naraštaja. Termin “društvene generacije” se široko koristi u popularnoj tematici zapadne kulturološke hemisfere te je temelj za mnoge sociološke analize. Ozbiljna analiza generacija počela je u 19. stoljeću proizavši iz sve veće svijesti o mogućnosti stalne društvene promjene i ideje mladenačke pobune protiv uspostavljenog društvenog poretka. Neki analitičari smatraju da je generacija jedna od temeljnih društvenih kategorija u društvu dok drugi minoriziraju njenu važnost ističući presudnost drugih čimbenika kao što su društvena klasa, spol, rasa, obrazovanje i drugi. Iako tokom vremena dolazi do sve više podjela unutar samog koncepta generacija, generalni konsenzus je kako u cijeloj tematici prevladavaju 4 dominatne kategorije naraštaja. U ovom tekstu namjerno smo izostavili Generaciju Z, odnosne osobe rođene između 1995. i 2012. godine budući da je njihov ulazak na tržište rada još uvijek u relativno ranoj fazi te je uspostava krucijalnih obilježja u procesu kreiranja. Pogledajmo dakle kako današnja radna snaga svojim odnosom prema poslu i svijetu utječe na društveno i političko stanje u zajednicama unutar koje djeluje.

Tradicionalisti ili “Tiha generacija” 

U kategoriju tradicionalista spadaju sve osobe rođene 1945. g. ili prije, što znači da su pojedinci rođeni u tom vremenskom razdoblju iskusili par monumentalnih događaja u ljudskoj povijesti koji su uvelike ostavili traga i utjecali na mentalni tok navedene generacije. Pod tim u prvom redu mislimo na dva svjetska rata i veliku depresiju u prvoj polovici 20. st. koja je nastala između globalnih sukoba, a čiji je utjecaj snažno utjecao na tok misli, vrijednosni sustav ali i shvaćanje svijeta općenito. Živjeti, odrastati i raditi u vremenima ekonomske neimaštine, velike nezaposlenosti i globalnih sukoba logično mijenja čovjekov karakter, aspiracije i listu životnih prioriteta. Stoga ni ne čudi što su tradicionalisti često zvani i “tiha generacija”, budući da se kroz moderne kriterije njihova osobnost doživljava submisivno ili u najmanju ruku tiho, što pak hoće reći da se njihov vrijednosni sustav temelji na poštivanju autoriteta, lojalnosti, stabilnosti, sigurnosti, dosljednosti i predanosti vlastitim načelima i ciljevima.

Tiha generacija donijela je snažnu radnu etiku svojih roditelja u tvornice industrijskog društva. Tradicionalisti su tako u poslovnom smislu cijenili svoj odnos s kolegama i partnerima više od bilo čega drugog; maksimalno su vrednovali čast i ispunjavanje svojih obećanja. Bila su to vremena kada je stisak ruke značio zajamčen posao i podrazumijevao pridržavanje dogovorenih stavki. Iz današnje perspektive navedeni modus operandi je sve samo ne standardan, no fakt da je takav model poslovanja uopće važio kao dominantan u određenoj eri govori o izvjesnoj dozi neiskvarenosti, pa i nevinosti. Većini pri ovom opisu na pamet padaju naše bake i djedovi koje često volimo nazvati “staromodnima”, no činjenica je da osobe koje su iskusile sve vrste nedaća kroz životni put jednostavno više cijene i najmanje stvari koje ne uzimaju zdravo za gotovo. Tradicionalisti će jednako tako izbjegavati izazivanje problema i dobri su timski igrači – od svih generacija oni će najmanje vjerojatno inicirati sukob na poslu. Smatraju da je posao povlastica, a takav stav pokazao se kao dobitna kombinacija. Tradicionalisti, koji se smatraju najbogatijom generacijom dokazuju kako na putu do uspjeha nema prečaca – trud, upornost i zalaganje jedini je način ubiranja poslovnih plodova, i upravo to je ono što je obilježilo poslovnu doktrinu jedne cijele generacije.

Malo je vjerojatno da će mijenjati poslove ukoliko nisu prisiljeni, a općenito postoji velika tendencija da se odupiru promjenama. To se posebno očituje prilikom korištenja suvremene tehnologije koja im može predstavljati problem, no tokom vremena i najotporniji individualci bivaju savladani blagodatima modernih dostinguća pa je tako u posljednje vrijeme sve više pripadnika ove društvene kohorte koji se uspješno služe e-poštom, facebook-om i drugim društvenim medijima. Iako danas uspješno vladaju računalima, tabletima i pametnim telefonima još uvijek preferiraju ljudsku interakciju za njihovu svakodnevnu zabavu, što ih i u tom pogledu čini posebnima uslijed velike tehnologizacije koja se simultano odvija. Prepoznavanje zalaganja je jedno od ključnih obilježja i motiva ove skupine. Tradicionalisti vole kada je njihov rad primjećen u tolikoj mjeri da će radije odabrati pohvale kolega i nadređenih nego financijski bonus ili materijalni benefit. Ova grupa svoj posao zaista doživljava kao (ili bolje rečeno je doživljavala, budući da je tek nekolicina iznimaka još uvijek u random odnosu) obitelj, što objašnjava golemu ulogu timskog napora i pridavanja važnosti osjećaju kolektiva. Tradicionalisti isključivo vjeruju u uspjeh preko mukotrpnog rada – bezbroj napornih i prekovremenih sati dovelo je do njihove uzlazne poslovne putanje, a to je prema njihovom mišljenju put koji bi svi trebali slijediti i način na koji bi svijet trebao funkcionirati.

Za razliku od nadolazećih generacija, većina tradicionalista je ostala kod jednog te istog poslodavca tijekom cijelog svog radnog vijeka. Jednom osigurano radno mjesto doživljavali su kao preodređenost a ne kao tek usputnu postaju na putu prema nećem boljem u karijeri, ali zauzvrat očekuju istu razinu lojalnosti. Ovi stariji pripadnici društva drže tri četvrtine nacionalnog bogatstva i izvršni su čelnici nekih od najpoznatijih i najutjecajnijih tvrtki u Americi. Većina organizacija kao predsjednika nadzornog odbora ima upravo pripadnika tihe generacije koji postavlja ton korporativne kulture i u konačnici je odgovoran za strateško usmjerenje poslovanja. Tradicionalna generacija također je iznjedrila prve prave inovatore. Oni su odgovorni za razvoj današnjeg svemirskog programa, stvaranja cjepiva za mnoge bolesti uključujući tuberkulozu i tetanus. Položili su temelje današnjeg tehnološkog okruženja, premjestili obitelji s farmi i gradova u novu vrstu suburbanih zajednica. Ova naraštaj bio je i prvi koji je težio ravnopravnosti putem pokreta za građanska prava.

Baby Boomers

Nakon završetka Drugog svjetskog rata natalitet diljem zapadne hemisfere doživio je pravu eksploziju; više djece rođeno je 1946. g, nego ikada prije! Bio je to početak tzv. “Baby boom” generacije koja je sačinjavala gotovo 40% ukupne populacije i svoj brojčani uspon proživljavala je sve do 1964. g. kada je trend rasta spontano zaustavljen. Što objašnjava ovaj iznenadni baby boom? Jedni su tvrdili da je bio rezultat želje za normalnošću i mirnim životom nakon 16 godina depresije i rata. Drugi su tvrdili da je pak dio kampanje hladnog rata koji se bori protiv komunizma nadbrojavanjem stanovništva ciljanim natalitetom. Pravi razlog je ipak vjerojatno temeljen na više logičkih činjenica i razumljivih osobnih motiva. Starije stanovništvo koje je odgađalo dolazak prinove tijekom Velike depresije i Drugog svjetskog rata sada je napokon imalo pogodan trenutak za započimanje obitelji i otvaranja nove životne stranice. Većina ljudi u poslijeratnom razdoblju bilo je nadahnuto novom životnom fazom i ispunjeno optimizmom da budućnost napokon donosi udobnost i prosperitet. Na mnoge načine imali su pravo: korporacije su rasle, postajale sve veće i profitabilnije, sindikati su nudili velikodušne plaće i koristi svojim članovima, a potrošačka roba bila je bogatija i povoljnija nego ikada prije. Kao rezultat toga mnogi su osjećali sigurnost da svojim obiteljima mogu pružiti sve materijalne stvari za koje su bili uskraćeni i koje su sami morali stvoriti u turbulentnim vremenima. Može se povući paralela kako je demografska eksplozija u stopu pratila poslijeratni gospodarski rast, čime je još jednom potvrđena teza kako je faktor nataliteta usko vezan uz samo ekonomsko pitanje.

Uz povećane obrazovne, financijske i društvene prilike boomer-i se često prikazuju kao generacija optimizma, istraživanja i postignuća. U usporedbi s prijašnjim generacijama više mladih pohađalo je visokoškolske institucije ili se preselilo od obitelji kako bi nastavilo karijeru i obrazovne interese. Tijekom kasnih četrdesetih i ranih 1950-ih, poslijeratni optimizam se nastavlja i potiče osjećaj stabilnosti, mogućnosti i prosperiteta – vrijednosti koje su onovremeno obično bile rezervirane za pripadnike srednje klase. Ovo je bila zora istraživanja svemira, masovnog transporta i toliko priželjkivanog prosperiteta za mnoge građane zapadne civilizacije. Međutim s rastućim rasnim napetostima u SAD-u, Vijetnamskim ratom, mirovnim pokretom šezdesetih kao i masovnom pojavom samoaktualizacije kolektivni identitet boomer generacije postao je složeniji. Iako je društvena i ekonomska jednakost doživljavala svoj povijesni rekord, također su se gomilali oprečni stavovi po pitanju mnogih društvenih konsenzusa počevši od državne politike, preko stavova prema ratu pa do ostalih društvenih kamenja spoticanja od kojih se posebno ističe Ženski pokret i pokret za građanska prava.

Lice radnog mjesta počelo je dakle odražavati političke i društvene promjene i razvijati se s prilično rasno homogenog, paternalističkog okruženja na jednu tolerantnu sredinu povećane rasne i rodne raznolikosti. Ubrzo su nastali kritički nastrojeni termini “stakleni strop” (metafora koja se koristi za nevidljivu barijeru koja spriječava specifičnu demografsku skupinu od napredovanja iznad određene razine u hijerarhiji) i “radno mjesto jednakih mogućnosti” koji su se zalagali za društvenu pravičnost i suzbijanje diskriminacije svake vrste.

Uz pojašnjenu sliku svijeta dotičnog razdoblja sasvim logično djeluju i karakteristike generacije koja je djelovala unutar takvog okruženja. Poslovno orijentirani babyboomer-i su tako iznimno vrijedni i motivirani položajem, dostignućima i prestižom, ulažu u duge radne tjedne i identificiraju se kroz svoja profesionalna postignuća. Budući da su žrtvovali mnogo da bi bili gdje su danas u svojoj karijeri, ova radoholička generacija apsolutno prihvaća i podrazumijeva kulturu prekovremenog rada i vjeruje da mlađim generacijama nedostaje radne etike i predanosti radnom procesu, zbog čega su često skloni kritiziranju drugih. Sigurni su, neovisni i samosvjesni. Budući da je odrastala u doba reformi i tektonskih društvenih promjena, ova generacija vjeruje da može promijeniti svijet, te je stoga prvi naraštaj koji je preispitivao ulogu autoriteta i protivio se konkretnim mjerama za koje je procijenio da nisu dobre. Na radnom mjestu babyboomers-i se ne boje sukoba i neće oklijevati izazvati utvrđene prakse ukoliko smatraju da one nisu poštene ili produktivne, kako za pojedinca tako i za društveni poredak općenito.

S kudikamo većim obrazovnim i financijskim mogućnostima u odnosu na prethodne generacije babyboomeri su orijentirani na rezultate te posvećeni i usmjereni na karijeru. Pozdravljaju uzbudljive, izazovne projekte i nastoje stvoriti profesionalnu prevagu koja će ih izdvojiti od ostatka kandidata na putu prema gore. Kako svoje samopouzdanje grade na temelju poslovnog uspjeha vrlo su konkurentni, oštroumni, snalažljivi i nastoje pobijediti u gotovo svakoj prilici. Boomeri vjeruju u hijerarhijsku strukturu i rangiranje te se teško prilagođavaju trendovima fleksibilnosti i ostalim karakteristikama modernog tržišta rada. Atipični oblici rada, rad na daljinu ili bilo što izvan okvira klasičnog modela poslovanja u njima izaziva sumnju i podcijenjivački ton naspram alternativnih sustava organizacije. Budući da su odrasli u vrijeme bogatstva srednje klase ova generacija je imala luksuz vremena i energije za samoaktualizaciju, a tradicionalne vrijednosti komformizma i lojalnosti počele su se postepeno raspadati. Rad za babyboomere predstavljao je sredstvo samoostvarenja i samoizražavanja, afinitet prema hijerarhijskom upravljanju i težnju za strukturnom pravednošću i jednakom mogućnošću za sve.

Generacija X

Generacija X, često nazivana i “srednje dijete” generacija uključuje osobe rođene između 1965. i 1980. godine. Ovu generaciju označava razdoblje pada nataliteta nakon enormnog dječjeg buma prethodne društvene kohorte i brojčano je znatno manja od prošlih i nadolazećih generacija. Ipak, očekuje se da će do 2028. godine brojčano nadmašiti babyboomere – osobe rođene između 1946. i 1964. godine. Dok su babyboomer-i odrastali u vremenu prepunom optimizma, kolektivnog gospodarskog i društvenog uspona, te imali osjećaj da najbolje na njihovom putu tek slijedi, generacija X bila je prisiljena odrasti brže od bilo koje druge generacije. Jednako tako, dok su babyboomeri znali da je budućnost njihova za uzimanje, generacija X je osjećala kako je ona dana njihovim roditeljima i starijoj rodbini, te da je njihova neprivlačna i u neku ruku razočaravajuća. Pripadnici ovog naraštaja odrastali su u eri novih tehnologija te političke i institucionalne nesposobnosti, od kojih su Watergate i Iran-Contra afera samo neki primjeri koji su kolektivno utjecali na formiranje jedne generacije.

Strojevi su masovno unaprijeđeni, telefaksevi su sada kopirali stranicu u roku od svega par sekundi u odnosu na prijašnjih 30 minuta, a glomazni strojevi za zbrajanje zamijenjeni su ručnim kalkulatorima. Dok su računala za vrijeme tihe generacije zauzimala prostor veličine zgrade, i prostor veličine sobe za vrijeme babyboomer-a, u međuvremenu su postala kudikamo praktičnija solucija u obliku stolnog aparata. Generacija X provodila je manje vremena sa svojim roditeljima nego prethodne generacije djece. Dok su njihovi roditelji radili u tradicionalnim osmosatnim smjenama obično su ostajali doma brinući se za sebe i svoju braću i sestre preuzimajući odgovornost od mladih dana. Liberalizacijom društva i promjenom etičke paradigme žene su se u velikom broju pridružuju radnoj snazi – obitelj postaje zajednica s dva dohodka, stopa razvoda naglo raste, a kao rezultat svega generacija X postaje neovisna, snalažljiva i samodostatna te se generalno može reći kako nije razmažena iz današenje perspektive staromodnog odgoja. Pripadnik generacije X znao je da  njegovi roditelji nisu savršeni, da su itekako skloni greškama i često puta ih je doživljavao poput starijih prijatelja. Psihološka autonomija i samopouzdanje, a ne poštivanje autoriteta, bio je prirodni nusproizvod djetinjstva generacije X. Budući da je samostalnost gajila i razvijala od ranog djetinstva ova generacija uspjela ju je pretvoriti u stratešku prednost kako bi napredovali u profesionalnim karijerama.

Baš kada je generacija X trebala stupiti na tržište rada kako bi obilježila svijet došlo je do gospodarskog pada krajem 1980-ih godina. Odjednom je budućnost djelovala sivom i pretrpanom; konkurencija za radna mjesta postala je enormna, sigurnost radnih mjesta bivala je sve labilnija – “američki san” blijedio je sve više i gubio na snazi kako je vrijeme odmicalo. Po prvi put u povijesti jedna generacija je shvatila kako neće moći replicirati i kvalitativno unaprijediti životni stil svojih roditelja. Kolokvijalno nazivani i “boomerang generacija” mnogi pripadnici ovog naraštaja bili su prisiljeni povratku doma i suživotu s roditeljima u kasnim dvadesetim godinama. Mentalitet generacije X odražava pomak od proizvodnog sektora gospodarstva do uslužne ekonomije. Kao prva generacija koja odrasta s računalima, tehnologija je neraskidivo utkana u njihove živote. Masovnim napretkom tehnologije široke upotrebe i postepenom integracijom automatizacije u korporativne svrhe, fleskibilnost i adaptibilnost postaju jedni od dominantnijih obilježja dotične generacije. Služenje PDA uređajima, pametnim telefonima, e-poštom, prijenosnim računalima, tabletima i drugim uređajima za ovu generaciju predstavlja vrlo malo problema na radnom mjestu.

Mnogi pripadnici generacije X proživljavali su teške ekonomske dane tijekom 80ih godina minulog stoljeća i gledali kako im marljivi roditelji ostaju bez mukotrpno stečenih radnih pozicija. Kao rezultat toga generalno su manje zainteresirani isključivo za jednog poslodavca i skloniji su promjenama radnih mjesta kako bi napredovali, što ih razdvaja od prethodnih generacija. Dobro se nose s promjenama i prilagođavaju novonastalim situacijama te su općenito tolerantni naspram novih pojava i alternativnih koncepata i načina života. Generacija X je izuzetno ambiciozna i želi naučiti nove vještine koje će stvarati prevagu, ali vole ostvarivati planove prema vlastitim pravilima i uvjetima. Za razliku od prethodnih generacija, generacija X radi kako bi živjela, a ne živi kako bi radila.

Od 2010. godine njihova je imovina statistički dvostruko veća od dugova. U usporedbi s prethodnim generacijama čija je imovina bila i do 30 puta veća od dugova, način života generacije X ukazuje na visoki stupanj hedonizma i orijentiranosti na sadašnjost. Work hard / play hard tako je postao moto jedne cijele generacije koja osim što drži neslavni rekord najnižeg postotka glasanja na državnim izborima od svih generacija, istovremeno obara i zavidnu statistiku kao najeduciraniji naraštaj s gotovo 30% pripadnika s diplomom sveučilišnog prvostupnika ili više. Sve skupa zvuči vam malo kontradiktorno? Nije ni čudo što ih se naziva i “izgubljenom generacijom”.

Milenijalci

Pripadnici generacije Y (također poznati kao Gen Y ili Millennials) rođeni su između 1980. i 2000. godine. Ured za popis stanovništva procjenjuje da u SAD-u ima 83,1 milijuna milenijalaca, a Pew Research Center je utvrdio da milenijalci u međuvremenu nadmašuju babyboomere kako bi postala najveća živuća generacija od 2016. godine. Tehnologija predstavlja neizostavnu komponentu kada govorimo o milenijalcima. Činjenica da se od ranog djetinstva susreću s naprednim uređajima u vidu kabelske televizije, mobitela, pagera, prijenosnih računala, konzola i video igara potiče očekivanja ove generacije u smislu multimedije, komunikacije u stvarnom vremenu i općenite tehnološke neposrednosti. Dok su babyboomer-i predviđali optimističnu budućnost s jedne strane, generacija X pesimističnu s druge, milenijalci su uslijed globalnih promjena, utopističkog stanja duha i terorističkih napada postavljali pitanje hoće li uopće imati budućnost. Marketing termini postali su dio radničkog leksikona, a slogani poput “Live for Today” i “Just Do It” prilično precizno definiraju ovu skupinu mladih radničkih stavova, uvjerenja i ponašanja, kako u načinu života tako i u poslovnoj sferi. Roditelji milenijalaca, odnosno pripadnici generacije babyboomera, ulagali su sve napore kako bi svojoj djeci pružili maksimalne ekonomske, obrazovne i emocionalne mogućnosti na brzorastućem tržištu.

Osim procesa globalizacije koji je sve više uzimao maha došlo je i do promjene paradigme samog odgoja;  mjere stega i strogog odgoja zamijenio je princip motivacije i poticanja samoodgovornosti. Roditelji su hvalili i nagrađivali svoju djecu za minimalne napore, stvarali osjećaj posebnosti te na taj način povećali očekivanja škola, akademske zajednice i društvenog pritiska općenito. Kao rezultat toga milenijalci očekuju konstantnu dozu priznanja i nagrađivanja kako bi se osjetili bitnima i zadržali visoki nivo produktivnosti, iako često puta unose minimalni napor s druge strane. Budući da su obiteljski jako vezani često nastavljaju živjeti s roditeljima i u kasnijoj fazi života, a ulaskom na tržište rada svoju potrebu za priznanjem često nadomještaju autoritetom ili kolegama na radnom mjestu koji im pružaju jednaku količinu motivacije. Milenijalci su bili svjedoci kako njihovi roditelji napreduju u korporativnim organizacijama balansirajući između privatnog i profesionalnog života, ali su ih vidjeli i kako iznenada gube radna mjesta zbog smanjenja opsega posla ili reorganizacije uslijed recesijskog razdoblja. Za ovu generaciju sam pojam posla je privremen i nepouzdan. Budući da su svjesni promjenjivosti tržišta i poslovne nestabilnosti, poslodavce ne dožilvjavaju predanima dugoročnom zaposlenju što dovodi do manje zainteresiranosti i vezivanja za samo radno mjesto. U određenom smislu ova generacija je oportunistička i posao će mijenjati prema svojim neposrednim željama, potrebama i ciljevima. Milenijalci su jednako tako djetinstvo proveli igrajući se u timovima, učeni su da su sve osobe jednake te da se prijatelj nikada ne ostavlja u nevolji. U promjenjivom zapadnom demografskom društvu gdje je jedan od trojice kolega iz raznih rasnih, kulturnih ili etničkih pripadnosti ove kvalitete posebno dolaze do izražaja. Generalno se može reći kako milenijalci radije rade u timovima nego pojedinačno i lako prihvaćaju raznolikosti svih vrsta. Ubrzani životni stil naveo je veliki broj milenijalaca da promisle nad svojom listom životnih prioriteta i adekvatno ih podese. Pripadnici ove generacije spremni su trgovati visokim plaćama za manje radnih sati, fleksibilne rasporede, a time i bolju ravnotežu između posla i privatnog života. Iako starije generacije na taj stav mogu gledati kao egoističan, narcisoidan ili kao iskaz nedostatka predanosti, discipline i poticaja, milenijalci imaju drukčije shvaćanje radnog mjesta ali i poslovnog odnosa općenito.

Prioritet generacije na prijelazu tisućljeća tako pada na obiteljske vrijednosti, pa čak iako još uvijek nisu započeli vlasttu obitelj vrijeme provedeno s braćom, sestrama, rođacima i nećacima jednako je važno i vrijedno u njihovim očima. Milenijalci su sigurni u sebe, ambiciozni i orijentirani na rezultat. Oni također imaju visoka očekivanja od svojih poslodavaca, nastoje tražiti nove izazove na poslu i ne boje se dovesti autoritet u pitanje. Najviše od svega teže smislenom društveno odgovornom radu i mogućnošću stjecanja novih znanja i vještina. Nužno su im potrebne povratne informacije i smjernice u poslovnim odnosima te teže biti uključeni u gotovo sve profesionalne procese kako bi stekli bolji dojam i na taj način potkrijepili i verificirali svoja osobna uvjerenja. Mogu uvelike imati koristi od adekvatnog mentorstva koji će pomoći u njihovom vođenju i razvoju talenata, a za tu zadaću, praksa je pokazala, babyboomeri dolaze kao idealna demografska skupina. Osim što dijele zajedničke idealističke crte razlika u dobi između ove dvije generacije predstavlja optimalnu razinu za uspješnu kooperaciju. Potencijalni nedostatak iz perspektive poslodavca može biti činjenica kako su konstantno u potrazi na novim i boljim mogućnostima, a samim time ne i odviše lojalni prema kompaniji unutar koje djeluju. Najbolji pobornik ove teze svakako je životopis prosječnog milenijalca. No navedeni “nedostatak” istovremeno je i velika prednost; iako prigovor o poslovnoj prevrtljivosti milenijalaca definitvno stoji, on s druge strane nudi pregršt iskustva i saznanje da se zaposlenici neće zadržavati na radnom mjestu za kojeg su procijenili da im ne može ponuditi ništa inspirirajuće ili motivirajuće vlastite sigurnosti radi, već će to isto mjesto prepustiti novim osobama kojima će ono više odgovarati i potaknuti ih na produktivnost. Milenijalci posjeduju mnoštvo jedinstvenih karakteristika u odnosu na sve ostale generacije; potaknuti ih i izvući najbolje iz njih zahtjeva diplomatski pristup, taktička plasiranja i iskreni razgovor prilikom kojeg dobivaju osjećaj ravnopravnosti, a za uzvrat ćete dobiti ne samo motiviranog i lojalnog kolegu već i životnog prijatelja.

Generacije kao sredstvo međusobnog razumijevanja

Dob pojedinca jedan je od najčešćih prediktora razlika u stavovima i ponašanju ciljne skupine. Dobne skupine pružaju istraživačima mogućnost praćenja promjena stavova, karakteristika i opservacija šire nominalne grupe, ali istovremeno pružaju i način shvaćanja kako različita oblikovna iskustva korespondiraju s životnim ciklusom i samim procesom starenja. Razumijevanjem ostalih generacija i konteksta u kojem oni žive, prihvaćanjem načina razmišljanja i shvaćanjem ustaljenih obrazaca ponašanja u mogućnosti smo premostiti gotovo sve razlike i uspostaviti kvalitetniji odnos. Korist stečena razumijevanjem međusobnih afiniteta, psiholoških tendencija i trendova pomaže nam u kreiranju i bolje komunikacije od koje mogu profitirati sve sfere, grupacije i institucije; poslodavci, oglašivaći, edukatori, političari i obitelj. Iako ova zapažanja pružaju samo opći pregled skupine umjesto individualnog uvida osobe, određene značajke primjetne su gotovo kod svih pripadnika dotične kategorije. Birkman International ističe da je “svjesnost prvi korak učinkovitosti”, ali to se ne odnosi na individualnu razinu ponašanja pojedinca i njegovorg utjecaja na osobne rezultate. Znanjem o životnoj pozadini pojedine osobe i faktora koja su dovela do formiranja ličnosti, uspijevamo nadvladati međusobne razmjerice. Samim time postajemo prihvaćeniji, produktivniji i zadovoljniji, a to je nešto čemu svi težimo bez obzira kojoj generaciji pripadali.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.